INSPIRACIJA

Što je to tako čarobno u knjigama?
Da li ta nevjerojatna kreativnost kojom su izrađene, ljepota kojom su fotografirane ili mogućnost da i mi, u svojoj pećnici, iskušamo dio te čarolije?
Vjerojatno sve troje...


Najviše volim kad dan završi dobrim društvom ili dobrom knjigom. Danas je završio dobrom situacijom - dolaskom poštara. Nakon dugo vremena napokon mi je stigla željno očekivana knjiga poznate blogerice La Tartine Gourmande. Predbilježila sam se na nju još prošle godine u pretprodaji preko Amazona, i evo je, stigla. Teško je opisati koliko me razveselila.

A samo koji tjedan ranije poštar je donio, po meni ultimativnu kuharicu famozne Marte Steward 'Pies & Tarts'. Ljudi moji kakva knjiga! Listala sam je i listala, nikako da je se nagledam. Samo da već jednom završi ova Dukan-faza pa se bacam na pečenje tarta i tartletsa.

Listajući La Tartine Gourmande ( pogledajte video ) osjećam šarm čarobnog provincijskog jutra i mirisa koji se širi iz pećnice. Što dalje listam sve mi jače zvoni u glavi: jaaooo kako ova žena uživa!! Iz svake stranice izvire životna radost, osjeća se sreća. Gotovo pa me obišao dašak ljubomore što mojih osam radnih sati ne sadrži u sebi ni mrvicu mogućnosti takve kreative.

Vjerojatno se zbog toga hranim(o) knjigama. Gledajući svoju policu, na kojoj od gore do dolje na jednoj strani zauzimaju samo kuharice, zarekla sam se da nikad više neću kupiti ni jednu jedinu knjigu s kulinarskim receptima. Pa sve što trebam, i više od toga, ima na webu. Što će mi knjiga?
No kako rekla tako porekla. U posljednjih par mjeseci kupila sam ih šest, a da mi vidite listu želja s Amazona, rekli bi da pretjerujem. Kao i obično. Što mogu, jednostavno se nisam u stanju suzdržati. Knjiga u ruci i knjiga na webu je 100 i 1.

I evo nas opet na početku s pitanjem - što je to u tim knjigama da ih moram(o) imati?
Znam što je! Držeći knjigu u ruci odjednom kao da posjedujemo komadić te ljepote. Listajući stranicu po stranicu probudimo u sebi uspavanog estetu, sjetimo se da i mi negdje duboko u ladici imamo onakav krasan bakin beštek ( zašto ga dovraga čuvamo? ), pitamo se zašto se ne sjetimo kupiti buket cvijeća na povratku s posla...

Knjige nas podsjete da je ljepota života u malim stvarima.
U osjećaju sreće kad mazimo svog psa, ili jednoj jedinoj prelijepoj porculanskoj šalici s buvljaka.

I tako ja i dalje kupujem knjige. Nije to ni tako strašno da me zapravo u cijeloj priči ne muči jedna druga stvar - prvobitna ideja ovog bloga.
'Objediniti recepte koje godinama spremam' pretvorilo se u 'prikupiti recepte koje sam s godinama propustila' uz obavezno 'probati ono što piše unutra', sve njih, bez iznimke, i to naravno odmah. Nemoguća misija. No ja sam zagrizla i ne puštam.
Moram reći da teška srca odustajem od prvobitne ideje ali ova nova je suviše zanimljiva a život suviše kratak da bih usporila. Treba požuriti. Malo me savjest piči u rebra no proći će.
A dotle kupujem knjige, modle, kalupe...

i cvijeće na povratku s posla :)