kaže Bourdain u svojoj posljednjoj knjizi Opaki Zalogaji. To me podsjetilo kako sam oduvijek vjerovala da su biseri produkt bola pa sam pokušala u glavi na neki način komparirati bol o kojoj Bourdain priča. Nakon njegovih iskrenih knjiga mogla bih to čak i zamisliti iako moram i ja iskreno priznati da mi se ova posljednja knjiga nimalo ne sviđa. Kritički osvrt na bezbroj nepoznatih mjesta i nepoznatih šefova kuhinje koji možda nešto znače struci ili miljeu u kojem se Bourdain kreće dok mene doista nisu zanimali ni nazivi restorana diljem Amerike po kojima je Bourdain mimohodio niti jela čijim se nazivima razmetao. Moj krajnji domet je Pate de Foie Gras. Jela poput Poutine, Oreilles de crisses, La Langoustine dans un ravioli truffe au choux vert i Cochon de lait en-blabla mi doista ništa ne govore, a prepuna ih je knjiga.
Stoga ovo štivo prepuštam istinskim znalcima i zaljubljenicima u kulinarstvo koji se u to razumija a ja odoh čitati Kuharovo putovanje. U vrijeme pisanja te knjige Bourdain još uvijek nije bio toliko (pre)potentan, pa je, kažu kritike, napisao dobru knjigu.