Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


četvrtak, 18. rujna 2014.

Kritika nadobudnog uma

ili kako se nepotrebno zamarati glupostima


Preferiram pravu domaću hranu. Iako nemam običaj hraniti se po restoranima moram reći da sam s velikim nestrpljenjem čekala otvaranje restorana SC u Varaždinu, jer osim što je na odličnoj lokaciji bila je to mogućnost da grad dobije ugodno, kvalitetno i inovativno mjesto za prehranu studenata i nas, hrane gladnih, pojedinaca. 

Napokon se otvorio. Da sam pala s Marsa shvatila sam nakon prvog posjeta. Moja vizija jednostavnog samoposlužnog restorana s kvalitetnom ponudom obroka među kojima izabereš ono što ti se toga dana jede i na kraju platiš s X-icom ili bez, oborila me s nogu kad sam tog jutra u vrijeme gableca ušla u ogroman prazan restoran. Popunjena su bila ukupno dva stola.
Na glavu mi je pala sva težina neiskorištenog prostora.

Gospođa na blagajni samoposlužnog pulta shvatila je da su nam X-ice istekle prije nekih tridesetak godina i ljubazno uputila u susjednu prostoriju gdje se jede 'a la carte' ( tog te trenutka sva težina neiskorištenog prostora prignječi do kraja. )

Ali ja ne želim 'a la carte'!!! Svi u gradu su 'a la carte'! 
Ja želim prošetati pored svoje hrane, želim birati, želim znati da mogu pojesti svoj pekarski krumpir ako mi se toga dana svidi samo taj krumpir ili svoju salatu ako je tamo na pultu izložena svježa, hrskava i primamljiva. Želim nakrcati svoju platu svim mogućim ponudama i slasticama koje me tresnu u oko dok prolazim pored njih sa svojim salatama, iako to nisam namjeravala.
Zar oni nikad nisu čuli da gladan čovjek kupuje preko svojih granica?
Zar nije upravo u toj caki poanta dobrih trgovaca? 

Ne.
Ljubazno smo upućene u sobu u kojoj nas je jedna kuhana noga, khh, khhh...oprostite....u kojoj nas je konobar bez boje, sukusa i osmjeha informirao kakva je miješana salata ( kupus i zelena ) pa nam donio ciklu umjesto kupusa, usput zamijenivši tanjure jer smo imale čak dva različita menija: s krumpirom i bez krumpira. Nije mu za zamjeriti, u restoranu su bila dva popunjena stola, nije to šala.

Ma ne ljutim se ja na njega. Ljutim se što nisam mogla vidjeti svoju salatu koja je btw. bila smiješno mala i koju nikad ne bih izabrala da je stajala složena na (praznim) policama samoposlužnog restorana. Zapravo, poprilično sam sigurna da bih umjesto tih 6 kn, koliko je koštala, izabrala dobru porciju nečeg za 12 ili xy kuna, jer sam bila stvarno gladna.

Sve u svemu, mojem razočaranju nije bilo kraja.
Reklamiran kao restoran 21. stoljeća nije se činio ništa drugo nego još jedna, na drugu lokaciju prenesena, stara špranca.
A možda u 21. stoljeću ne jedu zajedno studentice i matorice....hehehe... ( odlična primjedba, hvala gospodinu B. na originalno izabranom izrazu :)

Ili možda ja nešto ne razumijem. 
U stvari sigurna sam da ništa ne razumijem! Jer čežnja da u našem prelijepom gradu dobijemo nešto poput Merkurovog restorana u Seiersbergu upravo je smiješna ( shopping destinacija Graz, ako niste bili svakako navratite ).  

Ta što bih ja? Imamo KTC samoposlužni restoran tamo na kraju grada, 
Umjesto da lijepo prošećem kroz baroknu jezgru do luđački dobrog novog restorana SC, laktovima se proguram kroz gužvu i s ponosom u srcu uživam u činjenici da u našem voljenom gradu toga ima, mogu sjesti u auto i odvesti se u kantinski restoran KTC centra, a umjesto rekreativnog hodanja natrag do posla, uključiti rekreativno probavljanje vlastitih beznadnih sanjarenja. 

Pravo mi bilo kad očekujem što ne bih trebala.

( Ovo je kritika vlastitog uma! Molim sve koji se nađu prozvanim unutar ovog teksta da zanemare zov savjesti i škakljanje zdravog razuma jer sigurno se to njih ne tiče.)

utorak, 9. rujna 2014.

AVO-HUMMUS

Klasičan hummus obogaćen avokadom koji mu daje bogatu, kremastu notu i malo dodatnih zdravih masnoća

POTREBNO:
1 manja konzerva kuhanog slanutka
1 avokado (sasvim zreli)
1 češanj sitno ribanog ili sjeckanog češnjaka
sok jednog limuna
3 žlice tahini paste
1 dl maslinova ulja
kajenski papar po ukusu
sol
mljeveni kumin (tko voli)

Sve sastojke staviti u blender pa blendati da masa postane glatka i kremasta. Probati. Po potrebi dosoliti.
Ako je suviše gusto dodati malo maslinova ulja ili limunova soka.

Odlično paše uz domaći kruh ili krekere a može se njime obložiti i meso prije pečenja, naročito piletina ili puretina ( receptek na testiranju, očekujte ga uskoro :)

Osim toga možete:
-premazati ga preko hamburgera ili 'faširancih'
-začiniti njime špagete
-upotrijebiti kao umak za sirove špagete od cikle ili tikvica
-pomiješati s ostacima pečenja pa servirati kao večericu na listu zelene salate
-premazati preko ostataka rižota i zapeči u pećnici posuto začinskim travama
-premazati ga na toast i posuti zrncima poprženih pinija ili bučinih golica
-premazati preko tijesta za pizzu umjesto umaka od rajčica
-servirati uz hrskavce od krumpira 
-upotrijebiti kao dodatak u izradi vražjih jaja

Ako vam to nije dovoljno razmislite o tome što grickate uz televizor a osim toga pogodan je za ponijeti na posao pa u njega umakati komadiće povrća poput mrkvice ili paprika što je sasvim dovoljan razlog za držati ga u frižideru.

nedjelja, 7. rujna 2014.

MOON FESTIVAL i MOONCAKE KOLAČIĆI


Moon Festival tradicionalni je kineski festival kojim se slavi jesenska žetva. Ima veliku važnost  u narodu kao dan okupljanja obitelji i tim se povodom pale lampioni i jedu tradicionalni mooncake kolačići. Obitelji izlaze na ulice da uživaju u proslavi i nebu blistavom od lampiona. Zajedno gledaju rađanje punog mjeseca, jedu kolačiće i pjevaju pjesme o mjesecu. Ove će godine to biti u ponedjeljak, 08.09.2014.

MOONCAKE kolačići tradicionalan su desert u
vrijeme Moon Festivala. Okrugli su poput punog mjeseca, tipična im je visina otprilike 5 cm a promjer od 7- 10 cm. Postoje posebni kalupi u koje se utisnu prije pečenja kako bi dobili prepoznatljiv izgled a nadjevi su krajnje kreativni, najčešće su to lotusov korijen ili slatka pasta od crvenog graha. Najneobičniji je svakako onaj s ukiseljenim pačjim jajima. Svima je zajedničko da se jedan kolačić reže na male komadiće i dijeli s obitelji ili najdražima. Grickaju se promatrajući puni mjesec uz čašicu vina ili tradicionalan kineski čaj.

Legenda kaže da se u vrijeme Moon festivala može vidjeti Chang'e kako pleše na mjesecu.
Chang'e je bila žena ratnika Hou Yi-a koji je spasio narod ubivši sunca kojih je u to vrijeme na nebu bilo deset.

Ako vam se dalje neda čitati preskočite ovo ali priča je zanimljiva, ide ovako:

Hou Yi u svom je vlasništvu posjedovao eliksir besmrtnosti a kao hrabar ratnik i izuzetan strijelac bio je zamoljen od
Vrhunskog Nebeskog Vojvode da učini nešto jer je njegovih deset poludjelih sinova, koji su se pretvorili u sunca, odlučilo spaliti zemlju te je tako na nebu u jednom trenutku bilo desetak sunaca koja su pržila biljke i tjerala divlje zvijeri da u svom ludilu od vrućine ugroze ljude. Hou Yi na svoju je ruku procijenio da je najbolje 'skinuti ih s neba' i svojom je vrhunskom preciznošću gađao u njih tako dugo dok, jednog po jednog, nije ubio njih devet. Možda bi ubio i deseto da ga nisu zaustavili. Život se vratio na Zemlju, suše je nestalo, divlje zvijeri su se vratile u svoje brloge ali bijesan je Vojvoda, zbog ubojstva sinova, Hou Yiu i Chang'e oduzeo besmrtnost i poslao ih na Zemlju da žive kao smrtnici. 'Ako Hou Yi toliko voli ljude neka i živi među njima' zaključio je. Zaboravivši da ga je on zamolio za pomoć.

Change, nesretna zbog gubitka besmrtnosti, gotovo umre od tuge a njen suprug, u želji da joj vrati osmjeh na lice, ode na dug i težak put u potragu za eliksirom života koji bi njemu i njegovoj dragoj vratio besmrtnost. U svojoj potrazi tako naiđe na Kraljicu Majku Zapada koja odluči da mu ga dade u obliku pilule, uz uvjet da svatko od njih popije samo polovicu. Donijevši kući pilulu, Hou Yi je zatvori u kutiju i zamoli Chang'e da je nikako ne otvara do njegova povratka. Chang'e, suviše znatiželjna, otvori kutiju i zabunom popije cijelu pilulu te od snage čarolije počne letjeti prema nebu. Hou Yi, u želji da je zaustavi, uperi strelicu u nju no nikako se nije mogao natjerati da je ispali te je tako Chang'e letjela i letjela sve do trenutka dok nije sletjela na mjesec. Očajna, sagradila je palaču nadajući se da će njen dragi nekako pronaći način da dođe do nje. Nije znala da je on, nesretan zbog njena odlaska, postao nasilan i skončao od strijele vlastitog učenika. A ni ona nije bila baš sama na mjesecu, no to je već neka druga priča.

***
Legenda o hrabrom ratniku i njegovoj voljenoj ženi koja postaje kraljica Mjeseca bila je dovoljna da Moon Festival dobije i svoju romantičnu notu; puštanjem lampiona simbolično osvijetljavamo Zemlju i omogućujemo Change's da vidi svog dragog ovdje dolje. Toga dana ljubavnici provode vrijeme zajedno jedući kolačiće i ispijajući vino gledaju u pun mjesec a parovi koji ne mogu biti zajedno također uživaju gledajući mjesec u isto vrijeme zamišljajući da ga u tom trenutku provode sa svojom dragom. Mnoge su pjesme ispjevane i mnoge priče napisane na tu temu.

Ljubav, legenda, pun mjesec i kolačići…nije ni čudo što Kinezi toliko vole svoj Moon festival :)

Baš lijepo, zar ne?

Ove godine Moon festival pada u ponedjeljak ( 08.09.2014. godine ) pa ukoliko želite učestvovati u tom simboličnom ritualu, ispecite Mooncake kolačiće ili jednostavno dođite u Medenjak i pridružite nam se u izradi ovog zanimljivog kolačića. Punimo ih slatkom pastom od crvenog graha.

MOONCAKE KOLAČIĆI 
za 6 komada

Tijesto:
150 g glatkog brašna
90 ml šećernog sirupa ( ili rižinog slada )
40 ml hladnoprešanog biljnog ulja
1-2 žlice vode

Na pobrašnjenoj podlozi zamijesiti tijesto od sastojaka pa ga umotati u najlonsku foliju i staviti u hladnjak na pola sata.

Nadjev:
-sušeno voće
-orašasti plodovi
-marcipan ( po želji )
-džem od marelica ( po porebi )

U nedostatku tradicionalnih nadjeva odlično će poslužiti mljeveno sušeno voće koje imate pri ruci pomiješano s mljevenim orašastim plodovima.
Datulje, grožđice, brusnice, smokve, lješnjaci, orasi, sezam, bučine golice....
Po dvije žlice svega što vam se nađe pri ruci utrpati u blender i samljeti u ljepljivu masu. Ako je suviše suho dodati žlicu džema od marelica.
Podijeliti u 6 kuglica
Ako želite kreativniji nadjev onda u svaku kuglicu od sušenog voća umotajte jednu manju kuglicu od marcipana.

Izrada:
Tijesto izvaditi iz frižidera, razdijeliti na 6 kuglica, svaku prstima rastanjiti na veličinu dlana pa u sredinu umetnuti nadjev i zarolati.
Kolačić se zatim utisne u pobrašnjen kalup da dobije specifičnu šaru no možete ga jednostavno oblikovati u kuglicu kao na ovoj fotografiji sa strane.
Važno: kolačiće NE pečemo u kalupu, samo ih utisnemo da se oblikuju, zato, ako imate kalupe, neka budu dobro pobrašnjeni da kolačići lako izađu van.
Pripremljene stavljati na papir za pečenje, premazati jajetom i peći na 180 stupnjeva oko 25-30 minuta da dobiju zlatnu boju.
Tijesto je hrskavo, da bi otpustilo treba ga držati zamotanog u foliju na polici hladnjaka nekoliko dana pa ih možete pripremiti i tjedan dana ranije.

Za to je sad, naravno, suviše kasno no možete to uraditi druge godine kada festival pada u nedjelju, 27. rujna a ove ćete ih godine, sa svima koje volite, grickati ovako fino hrskave.
I ne zaboravite usput škicnuti na mjesec, možda vidite Chang'e kako leprša po njemu čekajući svoga dragoga ;)